U četvrtak, 17. listopada, na daskama Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku otvoreno je peto jubilarno izdanje TranziT-a, europskog festivala suvremenih kazališnih praksi. U programu je najavljeno ukupno pet predstava praćenih razgovorom s publikom te radionicama izvođača. Osim toga, već je održan dvodnevni istraživački laboratorij Moći sanjanja slovenske umjetnice Male Kline za profesionalne umjetnike, a Festival će završiti s večeri plesnih filmova u suradnji s festivalom Choreoscope iz Barcelone. Izvedbeni dio festivala otvoren je plesnim diptihom talijanskog koreografa Francesca Biasia.
Biasi u prvom radu Toxic Love (Toksična ljubav), uspoređuje ljubav s ovisnošću. (Zanimljivo je da se i u znanstvenoj literaturi upravo strastvena ljubav na fiziološkoj razini uspoređuje s efektima koje ima kokain na živčani sustav.) U tjelesno vrlo zahtjevnom i nabrijanom duetu, izvođači (Davide Dibello i Francesco Biasi) iz stanja energije, moći, vitalnosti, prelaze u stanje nekoordiniranosti, nemogućnosti kontrole vlastitog tijela i neusklađenosti jednog s drugim. Baš kao da je dobar trip postao loš. To razbijanje iluzije dobrog provoda slijedi začarani krug (karakterističan za ovisnost) u kojem se izmjenjuje približavanje i spajanje dvaju partnera, da bi ih uskoro gotovo životinjski krik jednog od njih razdvojio. Kulminacija ovog nezdravog odnosa (dviju osoba, pojedinca sa supstancom, pojedinca sa samim sobom?) odvija se u sceni samoubojstva. Jedan od partnera, koji bi mogao biti i unutarnji glas, nagovara drugoga: „Učini to, učini to! Što čekaš?!“ Ipak, taj odnos završava zagrljajem, što bi gledatelji skloni pesimizmu mogli vidjeti kao nemogućnost izlječenja od ovisnosti ili pak napuštanja toksične veze, dok će ga optimisti vidjeti kao prvi korak ka oporavku.
Drugi dio diptiha, Shut Up! (Šuti!), usmjeren je na odnose moći, manipulaciju i kontrolu. Kao i u Toxic Love, prikazana se dinamika može odnositi na dvoje ljudi, odnos pojedinca sa širim društvom, ali i na odnos koji pojedinac ima sa sobom. Osobito je zanimljiva scena u kojoj nepoznati, izvanjski glas daje upute dvjema izvođačicama (Giulia Petti i Simona Semeraro) što da čine jedna drugoj. Čak i bez svjesne volje, one poslušaju, što izvrsno demonstrira širu problematiku kojom se duet bavi, odnosno granicama vlastitih mogućnosti, iluzijama o samima sebi, te potrebom da stvaramo iskrivljeni pojam o sebi koristeći slabosti drugih.
Na kraju, zanimljivo je istaknuti vrlo različite plesne izričaje ova dva dueta. Za razliku od Toxic love, u kojem je agresija vrlo intenzivna, gotovo divljačka, Shut up! prikazuje drukčiju vrstu nasilja – koje je mirnije, više proračunato i nije toliko tjelesno, i djeluje na psihološkoj i emocionalnoj razini, što znači da je često skriveno i nevidljivo. Shut up! Završava jasnom porukom: odlazak je jedino rješenje.
Druga izvedbena večer bila je posvećena „pravoj kazališnoj poslastici“: This is my truth, tell me yours (Ovo je moja istina, reci mi svoju) dramaturginje i spisateljice Jasne Žmak. Njen je glavni fokus pitanje slobode, pravednosti i odgovornosti u umjetnosti, koje proizlazi iz vrlo osobne i intimne priče. Iako bi se o ovom, prvom izvedbenom iskustvu Jasne Žmak „koje balansira na granici između stand-upa i izvedbenog predavanja“, moglo puno reći, čini se produktivnijim uputiti čitatelja na slojevitu analizu Jasmine Fučkan (koju možete pročitati ovdje).
© Nermina Mehić, PLESNA SCENA.hr, 31. listopada 2024.
TranziT / europski festival suvremenih kazališnih praksi
produkcija Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA
umjetnička direktorica festivala Ivana Peranić
financijska podrška Primorsko-goranska županija, Zaklada Kultura nova, Grad Rijeka i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
logistička podrška HKD na Sušaku, Savez udruga Molekula, Galerija Kortil
partner Plesna mreža Hrvatske
