Ovogodišnji Port of Dance, festival suvremenog plesa u Rijeci, otvoren je 13. svibnja 2024. u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku s dva dueta. Prvi, naslovljen Born by the Sea nastao je u suradnji španjolskog koreografa Frana Díaza i izvođača. Jedan plesač (Louis Steinmetz) i jedna plesačica (Sandra Bourdais) kreću se u pomalo distopijskoj atmosferi; odvojeni su jedno od drugoga, ponekad im se putevi nakratko ukrštaju, da bi se vrlo brzo vratili svojim samoćama, a ponekad ulaze u interakciju; ponekad djeluje da se jako dobro razumiju, a ponekad kao da su na različitim valnim duljinama. Veliki dio njihovog puta popraćen je riječima britanskog konceptualnog umjetnika Richieja Culvera: „I was born by the sea, I was raised by the water (...) I knew I had to get away“ (Rođen sam kraj mora, Odgojila me je voda (...) Znao sam da moram otići).
Upravo je to tema kojom se Díaz bavi; čak i kada odemo od mjesta koje nas je na razne načine obilježilo i formiralo, ne možemo pobjeći od utjelovljenoga iskustva koje je zabilježeno u našim tijelima. Naša su tijela svojevrsni „živi arhiv, podsjećajući nas kako nas neki trenuci iz prošlosti osnažuju, dok nas drugi sputavaju; oblikujući tako način na koji se krećemo i nosimo s njima“. Ta je ideja vidljiva u pokretima plesača: dok se u nekim trenucima kreću s lakoćom i tečno, u drugima su njihovi pokreti isprekidani i otežani. Ta se dinamika prelijeva i na trenutke u kojima se plesači susreću i nastoje pronaći zajednički jezik. Ti pokušaji na kraju i uspijevaju – njihova priča završava zagrljajem, podcrtavajući temu zajedništva i potrebe za pripadanjem, kojom se Díaz često bavi.
Druga koreografija autora i izvođača Eliane Stragapede (Italija) i Borne Babića (Hrvatska) nosi naslov AMAE. Stragapede i Babić (plesač riječkih korijena, intervju s umjetnikom pročitajte ovdje) su oboje završili plesnu akademiju Codarts u Rotterdamu te su kasnije profesionalno surađivali, što je kulminiralo i prvim zajedničkim autorskim radom (AMAE) za koji su 2022. na The Copenhagen International Choreography Competition osvojili prvu nagradu za koreografiju te dvije nagrade za zajedničku suradnju: jednu im je dodjelila Holstebro Dansekompagni, a drugu Nederlands Dans Theater). Pojam amae potječe iz japanske kulture i označava emocionalno stanje u kojem je osoba potpuno pasivan objekt ljubavi; partner mu/joj ugađa i čini za tu osobu čak i ono za što je osoba sama sposobna. Ako je itko uspio savršeno otplesati riječ, onda su to svakako Stragapede i Babić. Publika je od prvog trenutka uvučena u neobičnu dinamiku ovog para. Već samim odabirom osvjetljenja i dimne zavjese, stvoren je dojam mističnosti i očekivanje da ćemo vidjeti nešto vrlo neobično.
Plesači svakako opravdavaju to očekivanje i daleko ga nadmašuju. U prvom dijelu gledatelji su potpuno hipnotizirani iznimno spretnim, impresivnim i tečnim pokretima: Babić na sve moguće načine pokušava podići i zadržati na nogama svoju partnericu. Ona pak (ili bolje rečeno njezino tijelo, jer njezin um djeluje odsutno) uvijek pronalazi put natrag u svoj početni položaj – ležeći potrbuške, glave okrenute na jednu stranu. Fizička spremnost plesača nesumnjiva je, ali na njoj uopće nije naglasak. Izvođači su uspjeli postići da je njihova tjelesna sposobnost potpuno u službi umjetničkog izričaja. Nakon što Babić iscrpi sve mogućnosti, odustaje i prelazi u grčevitu patnju. Ova priča, kao i mnoge druge, bavi se vječnom temom ljubavnih odnosa, i vrlo uspješno „propituje i istražuje granice između zabrinutosti i opsesije, ljubavi i boli, podrške i kontrole“. Autori se pitaju „Postoji li mogućnost kompromisa i razumijevanja ili je suđeno da se sve vrti u krug?“ Čini se da su se odlučili za sretan kraj; partneri ipak pronalaze jedno drugo u praznini pozornice i, ovaj puta u ravnopravnijoj dinamici, plešu zajedno. Kao i prvi par, pozdravljaju nas zagrljajem.
© Nermina Mehić, PLESNA SCENA.hr, 8. lipnja 2024.
Born by the Sea
koreograf Fran Díaz u suradnji s izvođačima
izvođači: Sandra Bourdais i Louis Steinmetz
originalni postav / ko-kreatori Keren Leiman, Paxton Ricketts, glazba Richie Culver, The Prodigy, svjetlo Kristina Schmidt, suradnik i video Manuel Cornelius
Predstava je nastala u koprodukciji s Eisfabrik Hannover.
AMAE
koncept, koreografija i izvedba: Eliana Stragapede, Borna Babić
dramaturgija Margherita Scalise, glazba Nenad Kovačić, glas Teresa Campos, originalna glazba Nicholas Britell, audio montaža Giuseppe Santoro, kostimi Nina Lopez-Le Galliard, dizajn svjetla Benjamin Verbrugge
Podržavaju i financiraju: VGC Brussels, Europska unija, Goethe Institut, L’OBRADOR, ROXY Ulm i TanzLabor Ulm
Rad je produciran uz financijsku pomoć Europske unije.
