Serijal neutješne svibanjske kiše u Zagrebu je obilnom dozom smijeha i lepršave, prave proljetne radosti ispunio program međunarodnog festivala klaunskog kazališta. Za ovogodišnje izdanje, pod vodstvom umjetničke direktorice Ive Peter-Dragan na temu upornosti svojstvene klaunskoj umjetnosti, selektirano je pet predstava, od čega čak tri čine energične ženske monodrame. Na sceni KUC-a Travno gostovali su umjetnici iz Italije, Srbije, Slovenije, Sjedinjenih Država i Austrije, a zbog nesuradljivih meteoroloških prilika, nažalost, nije kao dio tzv. ex-Yu bloka prikazana predstava koja se trebala odigrati na platou Mamutice, Šluškinja /MMMaid domaćeg autorskog tima (Iva Peter-Dragan, Ivana Bešker, Marija Antić i Tomislav Šošić).
Festivalu su prisustvovali svjetski istaknuti protagonisti fizičkog teatra, poput Lee Delong, redateljice i glumačke pedagoginje s čijih je radionica, prije desetak godina potekao novi val klaunovske scene u Hrvatskoj i Johna Towsena, autora važne teoretske knjige Clowns (1976.), umjetničkog direktora prvih međunarodnih klaunskih festivala u New Yorku (1983. i 1985.) te voditelja tjednog NYC Physical Comedy Laba. S njima je održana i panel diskusija na temu balkanske klaunske scene, koju je moderirao utjecajni Barnaby King (osnivač platforme clown-spirit.com). Iva Peter-Dragan i srpski performer Stefan Ostojić, oboje polaznici radionica Lee Delong, iznijeli su osobna iskustva i perspektive o začetcima aktualne klaunovske scene u Hrvatskoj i Srbiji; Anna de Lirium dotaknula se specifičnosti bolničke klaunerije (hospital clowning), koja joj pored kazališne aktivnosti osigurava egzistenciju, a zanimljiva se diskusija povela i o važnosti verbalnih elemenata (brbljanja) u razumijevanju scenskih priča fizičkog teatra. Jesu li klaunovi u Europi cjenjeniji nego u Americi, kako se klaunerija dotiče svakodnevnog života te što po mišljenju Lee Delong čini esenciju klauna svi zainteresirani mogu doznati i sami putem mrežne poveznice na kojoj je dostupna snimka održanog panela (vidi ovdje)..
Performans dobrodošlice Oprostite, gdje je izlaz? (kolektiv Triko Cirkus Teatra), čije je izvođenje bilo predviđeno na platou Mamutice u četvrtak, prvi dan festivala, izveden je u predvorju dvorane KUC-a Travno, čime je, izvrnuta subverzija naslovnog pitanja no to nije bila prepreka stvaranju opuštenog raspoloženja i povezivanju gostujućih umjetnika s publikom. Prvog dana festivala energično je, kroz ispreplitanje američke retorike usiljenog samopouzdanja i talijanske vrckave iskričavosti nastupila Angela Delfini s predstavom Angela Delfini će vam sve objasniti u režiji Johna Towsona, majstora fizičke komedije, koji je tijekom festivala održao trodnevni Masterclass. Delfini igra dva lika istodobno – istoimenu američku znanstvenicu, gurua eksperimentalne metode samoprogramiranja i nesigurnu djevojku Estrellu (u značenju zvijezda), punu strahova od kojih je najveći da se nema čega bojati, razapetu između potrebe da istovremeno bude seksi i pametna, koja pod vodstvom dr. Delfini prolazi program oporavka u pet koraka. Na putovanju prema vlastitom izvedbenom selfu, Esterella uz asistenciju publike prolazi kroz kušnje i opasnosti pustinje, šume, oceana i planine i transformacije osobne snage oslonjene na slikovitost općih mjesta bajkovite, dječje fantazije, nadopunjenu pomalo plošnim i konvencionalnim repertoarom gestualnih izražajnosti i trikova. Transformacijom u Marilyn Monroe ona dostiže zvjezdani status, ali ostaje na toj lakoći i motivima popularne kulture, tek površno golicajući unutrašnje strahove.
Drugog dana, posvećenog ex-Yu bloku, izvedena je monodrama Stefana Ostojića iz Kikinde, Lala u režiji Lee Delong. Ostojić je glumac izbrušene mimske tehnike, precizan i s velikim scenskim šarmom. Njegov osebujni etno klaun iz Banata, mali Lala u velikom svijetu praznine puni crnu kutiju scene vedrom, nježnom, duhovitom toplinom i optimizmom. Izložen u svom narodskom siromaštvu (pokrpane široke seljačke hlače, košulja i prsluk; tamburica, pastirska frula, platnena torba) on nas vraća na ono osnovno u kazalištu: izvođač koji izvodi, prenosi (svoju) priču publici i pritom je ponovno proživljava. Ostojić koristi sve izražajne mogućnosti tijela: pokret, zvuk, gestu, riječ, ples, glazbu i tek pokoji nenametljivi rekvizit (poput bijele maramice koja označava prisutnost željene djevojke). Priča je o zabranjenoj ljubavi (Sosa je Mađarica, a Lala Srbin) te preprekama koje će Lala savladati zahvaljujući svojem čistom (i zaljubljenom) srcu i upornosti – prevladati.
Svestrana Tina Janežič kazališna klaunesa i redateljica, pedagoginja Jacques Lecoq metode (po kojoj radi i Lee Delong), školovana plesačica, diplomantica međunarodne kazališne škole Lassaad u Briselu i ujedno farmaceutkinja, izvanrednim autorskim solom predstavila se i kao Krotiteljica stolica. Za svoju izvođačku personu, staricu Lingaling rođenu 1928. godine, osmislila je repertoar pokreta i gesti iz tremora simptomatičnog za Parkinsonovu bolest, uz ovlašni dodatak i motoričko-vokalnih tikova Touretteovog sindroma. S povratkom u prošlost, kroz lirsku eleganciju baleta i rutinsku motoriku kućanskih poslova, rasprostire se život umjetnice i njena svakodnevna borba između potrebe za organizacijom i uzaludnosti. Britka i precizna, odvažna i autoironična autorica, svoju žensku kućnu dramu posvećenu psihološkoj rastrganosti na različitim frontovima identiteta, pri kraju dijeli s gledateljima i pokretački impuls bijesa rasplinjava prema prostorima publike i osobnim borbama, uz pjevni protest Bella ciao.
Na žalost, američku skupinu The Hot Clown Company i njihovu predstavu Hot Clown Sex smo propustili, a Festival je briljantnim, entuzijastičnim nastupom zatvorila austrijska umjetnica Anna de Lirium aka Tanja Simma, kojoj je ovo, nakon Cu'fus Festa u Samoboru, drugo gostovanje u Hrvatskoj. U predstavi Svirka uživo!, koju su režirali njezini suradnici Jango Edwards i Andreas Simma, na autentičan način kombinira glazbu, klaunstvo, fizičku komediju i trbuhozborstvo, skromno izlažući brojne talente, brušene školovanjem na bečkom sveučilištu glazbenih i izvedbenih umjetnosti te usavršavane na školi mime i klaunstva u Francuskoj. Čekajući razgovor za posao u studiju punom glazbene opreme, ona isprobava razne instrumente. Njezine se skladbe i plesne točke ostvaruju tek djelomično, kao slučajno pronađeni i nasumično pomiješani isječci raznih žanrova, a u svakom trenutku sve lucidnije i komičnije izmišljeni pokušaji harmonizacije. Neusklađenost njezinih snova s realnošću u kojoj se nalazi prelazi iz komičnog u tragični tonalitet, a iz tragičnog u čisti optimizam bez naprezanja, u prijelazima duboke, tople, ljudske mekoće i razumijevanja.
Ovogodišnji program Zagreb Clown Festivala, imao je neveliku (možda zbog meteorologije, možda zbog prigušene vidljivosti), ali srčanu publiku koja je s iskrenom emocijom reagirala na predstave. Time je potvrđen dragocjeni značaj manifestacije, posvećene osamljeničkoj i marginaliziranoj umjetničkoj produkciji punoj živopisnih i autentičnih kazališnih odgovora na pitanje zašto je opuštenost najbolji životni izbor.
© Jasmina Fučkan i Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 28. svibnja 2023.
4. Zagreb Clown Festival 2023
umjetnička direktorica Iva Peter-Dragan, vizualni identitet Marko Dješka, urednica Marija Antić, fotografija Ivan Marinić, tehnička podrška Tomislav Maglečić
