Ujedinjeni vibracijom istinske nježnosti

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca (Rijeka), Udruga Domino (Zagreb), Udruga za sindrom Down – Rijeka 21: TO=TO, Peti ansambl i CO2...par umjetnika

• 
  
  Nakon premijere krajem lipnja i nekoliko dobro posjećenih repriznih izvedbi u sklopu Riječkih ljetnih noći, a zatim ljetne pauze, u rujnu je ponovo izvedena predstava TO=TO.
  Peti ansambl već osam godina pri HNK-u Ivana pl. Zajca razvija inkluzivnu kazališnu praksu, a sada su u suradnji s umjetničkim tandemom CO2 (Nikolina Pristaš i Segej Pristaš) ostvarili izvedbu situiranu kao društveni, više-nego-kazališni događaj i pri tome ne samo afirmirali jedan arhitektonski krasan, ali zapušten gradski prostor, nego posve inovirali njegovu društvenu svrhu. Zauzimajući historicistički objekt nekadašnjeg gradskog trbuha Tržnice Brajda u Rijeci, predstavom su stvorili nimalo svakodnevni oblik društvenog tkiva iz spleta pojedinaca ujedinjenog vibracijom istinske nježnosti. Predstava je momentalno naišla na odličnu posjećenost i recepciju, pisalo se o njoj pod naslovima poput Peti ansambl stvorio je novi svijet (Kristian Sirotich, ARTKVART, 1.srpnja 2026.); Peti a prvi (Agata Juniku, Novosti, 11. srpnja 2026.); Predstava „TO=TO“ Petog ansambla oduševila na Riječkim ljetnim noćima (Ervin Pavleković, Novi list, 30. lipanj 2026.). Što je iz scenske kutije premješteno u gradsko ždrijelo i zbog čega to nije tek mehaničko premještanje, izbor scenerije ili samo privatiziranje javnog prostora?
  
  Unutrašnjom halom Tržnice Brajda dominira impozantno središnje dvokrako stubište, koje dvoetažni prostor dijeli na dvije simetrične galerije, što publici omogućuje da predstavu gleda iz različitih vizura, s partera i s balkona. Duž meandarskih linija hodnika nižu se vitrine nekadašnje mliječne tržnice i niše za štandove, sada dionice malenih pozornica, naseljenih prizorima ljudskog zajedništva. Među izvođačima, jednako kao i u publici neurodivergentne osobe imaju mjesto, vidljiv i slobodan izraz, glas, volju. Na jednom mjestu dvije izvođačice vode taktilni dijalog gestama upoznavanja i prepoznavanja, na drugoj pozornici čitaju poemu danske pjesnikinje i spisateljice Inger Christensen (1935.-2009.) To, i razgovaraju o shvaćanju pročitanog, o zajednici koja kroz osam dana oblikuje i stvara zajednički svijet. Na jednom se mjestu piše i bilježi, na drugom, trećem, četvrtom i petom se pleše i pjeva uz živu glazbenu izvedbu koja se također giba u osluškivanju (Alen i Nenad Sinkauz) stvorene cjeline. U predstavi TO=TO, u skladu s tautološkim nazivom poeme To, tijekom izvedbe svi zajedno metaboliziraju međusobni kontakt i reakcije, ono što nema ime. Tako ova izvedba procesuira stvarno iskustvo kao nestrukturirani estetski doživljaj i izmiče se izvan okvira reprezentacije.
  
  Kontekst korištenja zapuštenog urbanog prostora tržnice, odmicanje od stilskih obrazaca i izvedbenih konvencija, odustajanje od dodjeljivanja uloga u korist životnijeg spleta odnosa i dodira, blizak je Lefebvreovom konceptu proizvodnje prostora kao i ideji Anne Halprin o međusobnoj uvjetovanosti osobnog i umjetničkog razvoja koju je izrazila porukom „ti si ono što plešeš“. Događajnost izvedbe situirana u potencijalnost realiteta, uvodi pomak koji otvara epicentar ontoloških pitanja zajednice. To nastojanje naznačeno je i svojevrsnom mapom, geometrijskom shemom iscrtanom na papirima kojima je prekriven plesni podij. Motivi savršenih krugova različitih veličina, od manjih koji se upisuju u veće, a potom se preklapaju i stvaraju sistematski slijed koncentričnih nizova. Rilkeovi ili Ujevićevi krugovi koji se šire, ovdje postaju dijagram totaliteta satkanog od partikularnosti, cjeline u kojoj je sve sadržano u svemu, isprepleteno i uvezano u skladnu mrežu kozmičke geometrije. Ta podna mapa poput dijagrama sugerira čitanje pokretljivog sustava izvođačkih konstelacija. Izvedba prikazuje kako su-bivanje djeluje u dijalogu izmjenjivih parova, jedan na jedan. Taj slijed su-radnji, fizičkog razumijevanja i anticipiranja u partnerskom odnosu prikazuje sve. Proces izvođenja važniji je od same izvedbe, jer u jednoj intimnijoj mjeri prikazuje mogućnost ostvarenja zajednice povezane suosjećanjem.
  
  Od predstave Potomci, divovi, bogovi iz 2019. godine (vidi ovdje), pozicija Petog ansambla u kojemu osobe s invaliditetom stvaraju u suradnji s profesionalnim umjetnicima, dorasla je iz projekta Grada Rijeke povodom EPK svojoj prvotnoj ambiciji da se formalno uspostavi kao ravnopravni ansambl HNK Ivana pl. Zajca. Danas Ansambl okuplja dvadesetak neurodivergentnih osoba i osoba s invaliditetom, a donošenje odluke o njegovom uključivanju u institucionalni sustav nacionalnog kazališta omogućilo bi snažnije integriranje participativnog modela u budućem programskom planiranju i dalo vjetar u leđa daljnjem radu na planu kreiranja drugačijih oblika kohezije zajednice u javnom prostoru.
  
  Stoga je važno istaknuti da ova predstava nije samo iskaz drugačijeg kazališta. Riječ je o drugačijem osmišljavanju društvenog prostora, o afirmaciji protokola novih gesti suradnje i empatije i procesima stvaranja sigurnog prostora, ne kao inzularne, štićene zone, nego kao iskustva u zoni javnog života; u onome što suvremena interdisciplinarna teorija zove kulturnom geografijom. U osnovi umjetničkog istraživanja ovaj rad je afirmacija potencijalnog odgovora na pitanje kako se gradi svijet zasnovan na zamjenici mi, koje je autorski tim CO2, ranije artikulirao u autorskom projektu Neodredivo pitanje (ovdje).
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 17. rujna 2026.
  (Tekst se odnosi na izvedbu od 2. srpnja 2026.)
  
  TO=TO
  Peti ansambl: Monia Ambrić / Nataša Antulov / Nataša Bačić / Ernest Belošević / Andreja Brozović Adžić-Kapitanović / Ana Buneta / Milica Czerny Urban / Mila Čuljak / Adrijan Fumić / Matea Glavan / Vid Gržalja / Isabella Hujić / Leonardo Iličić / Leo Kovačević / Ema Krupić / Jelena Lopatić / Damir Orlić / Deni Pezelj / Lovro Pršić / Luka Rončević / Aleksandra Stojaković Olenjuk / Sretan Stošić / Jan Šokčević / Naomi Vrban
  CO2...par umjetnika: Nikolina Pristaš / Goran Sergej Pristaš
  scenografija Marko Tadić, kostimografija Silvio Vujičić, dramaturgija Goran Ferčec, oblikovanje svjetla Alan Vukelić, projekcije Alan Vukelić, glazba Alen i Nenad Sinkauz, oblikovanje zvuka Hrvoje Nikšić, u predstavi su korišteni fragmenti poeme To Inger Christensen, prijevod poeme Mišo Grundler, fotografije Milica Czerny Urban, inspicijentica Anca Zgurić
  koprodukcija HNK-a Ivana pl. Zajca s Udrugom Domino, Udrugom za sindrom Down – Rijeka 21 te u suradnji s APURI (Akademija primijenjenih umjetnosti Rijeka) – Gluma i mediji
  premijera 30. lipnja 2026.

Piše:

Jasmina
Fučkan